[Usvojeno na 13. kongresu MAS-a, 6. septembra 1996. godine u Pekingu.]

1.  Etički kodeks arhivista postavlja visoke standarde ponašanja u arhivskoj struci. Nove članove arhivske struke upoznaje sa ovim standardima, iskusne arhiviste podsjeća na njihove profesionalne odgovornosti, a kod javnosti podstiče povjerenje u struku.
2. Pod pojmom "arhivist" u kodeksu obuhvaćeni su svi koji su odgovorni za nadzor, preuzimanje, obradu, čuvanje, zaštitu i rukovanje arhivskom graðom.
3. Ustanove i arhive treba podsticati da prihvate politiku i praksu koja će olakšati implementaciju ovog kodeksa.
4. Cilj kodeksa je da članovima struke pruži etički okvir ponašanja. a ne odreðena rješenja za pojedinačne probleme.
5. Principi su propraćeni komentarom; principi i komentari zajedno čine Etički kodeks.
6. Implementacija kodeksa zavisi od arhivskih ustanova i stručnih udruženja. Može se sprovesti putem obrazovanja, kao i utvrðivanjem odreðenih smjernica u slučaju nedoumica, istraživanja neetičkog ponašanja i, ukoliko je potrebno, primjene sankcija.

TEKST KODEKSA

1. Arhivisti čuvaju integritet arhivske graðe i tako garantuju da će ona ostati trajno i pouzdano svjedočanstvo prošlosti.

Primarni zadatak arhivista je obezbjeðivanje integriteta dokumenata koji su im povjereni na brigu i čuvanje. U izvršavanju ove dužnosti oni moraju da vode računa o legitimnim, iako ponekad meðusobno suprotstavljenim pravima i interesima poslodavaca, vlasnika, osoba koje se spominju u dokumentima i korisnika, prošlih, sadašnjih i budućih. Objektivnost i nepristrasnost arhivista su mjera njihove profesionalnosti. Oni moraju da se odupiru svakom pritisku, bez obzira odakle dolazio, kome je cilj manipulacija svjedočanstvom ili prikrivanje ili iskrivljavanje činjenica.

2.  Arhivisti vrednuju, odabiraju i čuvaju arhivsku graðu u njenom historijskom, pravnom i administrativnom kontekstu, uz poštovanje principa provenijencije, omogućavajući tako da se očuvaju i jasno uoče izvorni odnosi meðu dokumentima.

Arhivisti djeluju u skladu s općeprihvaćenim načelima i praksom. Arhivisti moraju da obavljaju svoje zadatke i funkcije u skladu s arhivističkim načelima kada se radi o: nastajanju, rukovanju i raspolaganju registraturskom i arhivskom graðom, uključujući elektronske i multimedijske zapise, zatim o odabiranju i preuzimanju dokumenata radi njihovog konačnog smještaja u arhive, kao i o bezbjednosti, čuvanju i zaštiti arhivske graðe o kojoj brinu, te o sreðivanju, opisivanju, objavljivanju i obezbjeðivanju dostupnosti dokumentima. Arhivisti moraju da vrednuju dokumenta nepristrasno, da svoj sud zasnivaju na temeljnom poznavanju administrativnih potreba svojih ustanova kao i politike prijema arhivske graðe u njima. Oni treba da sreðuju i opisuju dokumente odabrane za čuvanje u skladu s arhivističkim načelima (naročito s načelom provenijencije i načelom prvobitnog reda) i općeprihvaćenim standardima, što je ranije moguće. Arhivisti treba da preuzimaju arhivsku graðu u skladu s ciljevima i mogućnostima svojih ustanova. Ne smiju da zahtjevaju ili da prihvataju preuzimanje graðe kada bi to moglo da ugrozi integritet ili bezbjednost dokumenata; treba da saraðuju kako bi obezbijedili najprikladniju zaštitu i uskladištenje dokumenata. Arhivisti treba da saraðuju u cilju povraćaja odnesene arhivske graðe.

3. Arhivisti treba da sačuvaju autentičnost dokumenata tokom arhivske obrade, zaštite i korišćenja.

Arhivisti moraju da obezbjede da arhivska vrijednost dokumenata, uključujući i elektronske ili multimedijske zapise, ne bude umanjena u toku arhivističkog rada na odabiranju, sreðivanju i popisivanju, zaštiti i korišćenju. Svako odabiranje sprovodi se u skladu s pažljivo utvrðenim postupcima i kriterijumima. Zamjena originala drugim oblicima treba da se izvrši u svjetlu pravne, istinite i informativne vrijednosti dokumenta. Korisniku treba saopćiti da su dokumenti, čije korišćenje podliježe ograničenjima, privremeno sklonjeni iz fascikle.

4. Arhivisti treba da obezbijede kontinuiranu dostupnost i razumljivost dokumenata.

Arhivisti odabiraju dokumenta za trajno čuvanje ili za uništenje prvenstveno da bi sačuvali bitno svjedočanstvo o djelovanju osobe ili ustanove koja ih je stvorila ili prikupila, istovremeno vodeći računa da se interesi istraživača mijenjaju. Arhivisti moraju da budu svjesni da preuzimanje dokumenata sumnjivog porijekla, ma kako da su zanimljiva, može da podstiče nezakonitu trgovinu. Oni treba da saraðuju sa svojim kolegama i službama nadležnim za hvatanje i gonjenje osoba osumnjičenih za kraðu arhivske graðe.

5. Arhivisti treba da vode dokumentaciju o svojim aktivnostima na obradi arhivske graðe kako bi mogli da ih obrazlože.

Arhivisti treba da se zalažu za pravilnu primjenu kancelarijskog poslovanja tokom životnog vijeka dokumenata i da saraðuju sa stvaraocima registraturske graðe pri upotrebi novih oblika zapisa i prakse uvoðenja novih informacionih tehnologija. Oni ne treba da brinu samo o prikupljanju postojećih dokumenata, već i da obezbijede da se u postojeće informacione i arhivske sisteme od samog početka ugrade odgovarajući postupci koji će omogućiti da se vrijedni dokumenti sačuvaju. Arhivisti koji pregovaraju sa ovlašćenim službama ili s vlasnicima o predaji dokumenata treba da obezbijede da odluka bude zasnovana, kad god je to primjenljivo, na punom uvažavanju slijedećih elemenata: ovlašćenju za predaju, poklon ili otkup; na finansijskom dogovoru i koristi; na planu za sreðivanje i obradu; na autorskom pravu i uvjetima korišćenja. Arhivisti treba trajno da čuvaju dokumenta o preuzimanju arhivske graðe, čuvanju i cjelokupnom obavljenom arhivskom radu na njoj.

6. Arhivisti treba da promoviraju najširu moguću dostupnost arhivske graðe i obezbijede jednaku uslugu svim korisnicima.

Arhivisti treba da izraðuju odgovarajuća opća i posebna informativna sredstva za svu arhivsku graðu koju čuvaju. Oni treba nepristrasno da pružaju savjete i da koriste sva raspoloživa sredstva kako bi svima obezbijedili ujednačeni nivo usluga. Arhivisti treba da nastoje da pomognu, da ljubazno odgovaraju na sva razumna pitanja koja se odnose na arhivsku graðu koju čuvaju i da podstiču njeno korišćenje u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa politikom ustanove, zaštitom graðe, zakonskim odredbama, pravima pojedinaca, kao i sporazumima sa darodavcem. Potencijalne korisnike treba da obavijeste o postojećim ograničenjima kod korišćenja i da ih pravedno primjenjuju. Arhivisti treba da suzbijaju nerazumna ograničenja u pristupu i korišćenju arhivske graðe; moraju, meðutim, da predlože ili prihvate jasno utvrðena ograničenja s privremenim trajanjem kao uvjetom za preuzimanje. Oni treba da se strogo pridržavaju i nepristrasno primjenjuju sve dogovore postignute u trenutku preuzimanja arhivske graðe ali, u interesu liberalizacije pristupa, oni bi morali da dogovore uvjete ugovora kada se okolnosti promjene.

7. Arhivisti treba da poštuju i pravo na pristup arhivskoj graði i pravo na privatnost i da postupaju u skladu sa relevantnim zakonodavstvom.

Arhivisti treba da zaštite privatnost pravnih i fizičkih lica, kao i državnu bezbjednost, bez uništavanja informacija, naročito kada se radi o elektronskim zapisima gde su promjene i brisanje podataka uobičajena praksa. Oni moraju da poštuju privatnost osoba koje su stvorile dokumenta, ili na koja se dokumenta odnose, naročito kada te osobe nemaju uticaja na odluke o korišćenju i raspolaganju dokumentima.

8. Arhivisti treba da koriste posebno povjerenje koje im je ukazano za dobro svih, te da izbjegavaju da upotrebljavaju svoj položaj za neopravdano sticanje vlastite ili bilo čije dobiti.

Arhivisti treba da se suzdržavaju od svih aktivnosti koje bi mogle da ugroze njihov profesionalni integritet, objektivnost i nepristrasnost. Ne smiju iz svoje djelatnosti da izvlače finansijske ili druge lične koristi koje bi bile štetne za ustanove, korisnike i kolege. Arhivisti ne smiju za sebe da prikupljaju originalna dokumenta ili da učestuvuju u bilo kakvoj trgovini dokumentima. Treba da izbjegavaju djelatnosti koje bi u javnosti mogle da izazovu utisak sukoba interesa. Arhivisti mogu da koriste arhivsku graðu svoje ustanove za lična istraživanja i objavljivanje, samo ukoliko se takav posao obavlja pod istim uvjetima pod kojima rade ostali korisnici arhivske graðe. Ne smiju da otkrivaju ni da koriste informacije do kojih su došli radom na arhivskoj graði kojoj je pristup ograničen. Ne smiju da dopuste da njihov lični interes za istraživanje ili objavljivanje doðe u sukob sa profesionalnim ili administrativnim obavezama zbog kojih su zaposleni. Kada koriste arhivsku graðu svoje ustanove, arhivisti ne smiju da koriste svoje saznanje o neobjavljenim rezultatima pojedinih istraživača a da ih prethodno ne obavijeste o svojoj nameri da se njima posluže. Arhivisti mogu da iznose svoje ocjene i mišljenja o radovima drugih u svojoj oblasti, uključujući i radove nastale na osnovu dokumenata koji se čuvaju u njihovim institucijama. Arhivisti ne smiju dopustiti  nikome izvan svoje struke da se miješa u njihove poslove i obaveze.

9. Arhivisti moraju da nastoje da dostignu najviši profesionalni nivo sistematičnim i stalnim obnavljanjem znanja iz oblasti arhivistike i razmjenom rezultata svojih istraživanja i iskustava.

Arhivisti treba da nastoje da razvijaju svoje stručno znanje i da se osposobljavaju, da doprinose napretku arhivistike i da obezbijede da oni, čije obrazovanje ili obuku nadgledaju, budu osposobljeni za kompetentno obavljanje svojih zadataka.

10.Arhivisti treba da unapreðuju zaštitu i korišćenje svjetske arhivske baštine kroz saradnju s pripadnicima vlastite i drugih struka.

Arhivisti treba da nastoje da poboljšaju saradnju i da izbjegavaju sukobe s kolegama, da rješavaju probleme podsticanjem poštovanja arhivističkih standarda i profesionalne etike. Arhivisti treba da saraðuju s predstavnicima srodnih struka u duhu meðusobnog poštovanja i razumijevanja.