U zidinama srednjovjekovnog grada Vranduka  29. avgusta 2010. godine otvorena je  izložba Arhiva Federacije iz Sarajeva „Bosna u vrijeme Kulina bana“. Šesnaest eksponata govore u vremenu srednjovjekovne bosanske države i njenom vladaru Kulinu koji  je na taj dan 29. avgusta  1189. napisao čuvenu Povelju Kulina bana čiji se origninali čuvaju u Dubrovačkom arhivu i u Senkt Petersburgu.
Govoreći  o značaju Povelje Kulina bana  direktor Arhiva Federacije  Adamir Jerković je kazao da je to prvi diplomatski akt  i rodni list bosanske državnosti napisan na narodnom bosanskom jeziku. U nastavku govora Jerković je rekao:

„...Iz vremena Kulina bana sačuvan je prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Mi se danas podsjećamo na taj dan, na dobroga Kulina bana.   

U Povelji piše:

„...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim graðanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.
I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.
Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanðelje…“

Povelja Kulina bana je  jedan od najznačajnijih dokumenata Bosne i ujedno je prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Što se tiče prvog aspekta, može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala ureðenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz  okolnih zemalja. čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike vlastite nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica "(banь) bosьnьski". Takoðer, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.

U to ime, podsjećajući se Kulina bana i misleći na budućnost države Bosne i Hercegovine, dozvolite mi da otvorim Izložbu, koju je  priredio Admir Hadrović, uz punu asistenciju kolega kojima je Arhiv Federacije važno mjesto u njihovom životu.
Želim da se zahvalim i Muzeju grada Zenice i Općoj biblioteci Zenica na pomoći kod organizacije ove izložbe u lijepom srednkovjekovnom gradu Vranduku. Izložba je otvorena.“

Izložba „Bosna u vrijeme Kulina bana“  biće od  30. avgusta  preseljena iz Vranduka  u  Muzej grada Zenice gdje će  biti otvorena narednih deset dana.