Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine i Predsjednik Upravnog odbora Udruženja arhivskih i administrativnih radnika Federacije BiH, ekskluzivno za časopis Behar govori o zapaljenim arhivima koji su se nalazili u sklopu Predsjedništva BiH i pritom demantira izjave redateljice Jasmile Žbanić koja je za medije izjavila da je to laž i sabotaža demonstracija.

Jučer, nakon izjave redateljke Jasmile Žbanić, koja je ustvrdila da je paljevina Arhiva BiH laž kojim se želi sabotirati demonstracije, a koju su prenijeli mnogi mediji širom regije, javnost je ostala u najmanju ruku zbunjena. Jedan ste od najpozvanijih da javnosti demantirate ili potvrdite te tvrdnje. Dakle, bili ste na mjestu dogaðaja, je li Arhiv izgorio?
Sada Vam želim nešto reći i kao predsjednik Upravnog odbora arhivskih i administrativnih radnika Federacije Bosne i Hercegovine i kao direktor  Arhiva Federacije BiH.
Mi smo, zapravo, šokirani dogaðajima od 7.  februara kada je zapaljen Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine i dio dokumentacije Arhiva Bosne i Hercegovine. Izražavamo gnušanje, duboko ogročenje i osuðujemo ovaj vandalski čin. Ovo je udar na vrijednosti demokratije koja podrazumijeva mogućnost demonstracija graðana, ali bez upotrebe sile. Vandalskim postupkom zauvijek su nestali vrijedni dokumenti koji su preživjeli mnoge ratove na ovim prostorima. Izgorjeli fondovi se više ne mogu vratiti ni rekonstruirati i smatramo da se ovdje radi o kulturnom genocidu nad historijski vrijednom arhivskom graðom. Sa stanovišta kulturnog naslijeða, uništavanje i spaljivanje dokumenata predstavlja krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora. Tražimo od sudskih instanci da djelo spaljivanja Arhiva Federacije BiH i dijela dokumentacije Arhiva Bosne i Hercegovine procesuira, a lica koja su se iživljavala nad državnom imovinom sankcionira.
Mi smo danas razmatrali izjavu filmske radnice Jasmile Žbanić koja nas je veoma ogorčila. To je strašno. Stranim medijima ona je kazala da je sve bila laž da je sve isfingirano da je Arhiv BiH izgorio. Istina je sljedeća: izgorjeli su vrijedni i prevažni dokumenti Arhiva Bosne i Hercegovine iz austrougarskog perioda koji se više ne mogu ni rekonstruirati. Samo da je jedan dokument izgorio to je tragedija za Bosnu i Hercegovinu i na njenu memoriju. Izgorio je, meðutim, Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, sve je izgorjelo,  pa čak i državna zastava koja se nalazila unutra. Mi strahujemo za sudbinu dokumenata koji se tamo čuvaju -  da li im je naškodio požar ili voda kojim su vatrogasci gasili vatru. Nismo to mogli još utvrditi zbog policijskog nadzora odnosno uviðaja. Ali, u svakom slučaju dokumenti su morali doživjeti oštećenja.

Što je točno izgorilo i je li moguće išta spasiti? Da li je išta sačuvano na mikrofilmovima?
Ne zaboravite da tu čuvamo veoma vrijedan fond „Branko Mikulić“ kojeg istražuju domaći i inozemni naučnici, tu je fond predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, vrlo značajni fondovi. Kolika je važnost tog fonda najbolje se vidi iz posljednjeg slučaja „Budimir“, kada su i predsjednik Federacije BiH i istražni organi BiH tražili uvid u cjelokupnu dokumentaciju. Htio bih još da kažem da se ovakav vandalski čin dogodio u Hrvatskoj ili nekoj drugoj evropskoj zemlji, za njega bi znao cijeli svijet a mi se uz sve moramo suočavati za negatorima u vlastitoj domovini koji vagaju da li su potpuno izgorjeli arhivi ili tek nekoliko komada arhivske graðe.  To je žalosno.
Htio bih dodati da je napad na zgradu Predsjedništva BiH u kojoj se nalazi šef države najgora sramota za jednu zemlju. Najviša državna institucija bi trebala biti svetinja svakom Bosancu i Hercegovcu, kao što je Bijela kuća graðanima SAD. Od nas se očekuje da je branimo a nikako da je spaljujemo, ma ko u njoj obavljao dužnost člana Predsjedništva BiH.
Ne znam vam još ništa reći šta je izgorjelo, a šta je oštećeno. Ja sam sa radnicima Arhiva Bosne i Hercegovine mogao tek da spašavam nešto što su vandali izbacili iz zgrade Predsjedništva BiH odnosno Arhiva BiH. Ali znam da je izgorio dio Depoa 1 gdje se čuvaju najvredniji historijski dokumenti. U Arhivu Federacije BiH još ne mogu tačno utvrditi kakva je sudbina depoa sa graðom, ali u svakom slučaju, vjerujem, ako nije izgorjela da je oštećena od vode kojom su djelovali vatrogasci. Inače, kancelarije Arhiva Federacije su izgorjele. One su  nalazile na najisturenijem dijelu zgrade Predsjedništva BiH, na ćošku ulica Maršala Tita i Džemaludina čauševića, a sa obje strane su se nalazili demonstranti.

Ispada da vi od početka govorite istinu. Naime, izgorio je dio, a ne čitav Arhiv. Očito je da javnost ne zna točno na što se to odnosi.  Takoðer, javnost je zbunjena jer ne razlikuje Arhiv BiH i Arhivu Federacije BiH. Koja je razlika?
Postoje dva arhiva, Arhiv Bosne i Hercegovine, i to je krovna državna ustanova i Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, kao entitetski arhiv. Postoji još Arhiv Republike Srpske. Sa Arhivom BiH mi smo komšije, dijeli nas samo jedan zid, i kao što oni znaju naše nevolje tako mi znamo njihove. Arhiv Federacije BiH danas ima meðunarodni status. Mi smo postavili dvije meðunarodne izložbe Srebrenički inferno i Mostar – 20 godina poslije. Sa ovim izložbama obišli smo cijeli svijet: Kairo, Ankaru, Berlin, Minhen, Frankfurt, Adanu, Varšavu, Kajseri, Trabzon… Svjedočili smo istinu o Bosni i Hercegovini. Mi smo uistinu postali meðunarodni arhiv tako da će nas ovaj palež sada ozbiljno ukočiti.

Neki su dogaðaj paljevine Arhiva BiH usporeðivali sa paljevinom Eugena Savojskog, neki sa Kristalnom noći, neki sa knjigocidom koji je provela nacistička Njemačka, dok su drugi makjavelistički opravdavali dogaðaj kao nuspojavu koja ne narušava suštinu – a to je opravdani bijes graðana zbog situacije u kojoj se nalaze. Iz vaše perspektive – o kolikoj šteti govorimo?
Ne znam. Zaključke ćemo moći donositi nakon što se situacija smiri. Znat će se vjerovatno mnogo više o samim dogaðajima. Šteta koja je napravljena nema cijenu, ona je ogromna. To su dokumenti od neprocjenjive važnosti. Vjerujte mi, kada sam došao u izgoreni prostor Arhiva Federacije BiH, kada sam zatekao sve spaljeno, mogao sam zaplakati i to bih učinio da nisam muškarac… tako je bio jeziv prizor, stravično nešto. Saznao sam od policajaca da su su tokom vandalskog pohoda razbijana stakla i ubacivane zapaljive materije sve dok Arhiv Federacije nije planuo, a da su ih unutra u zgradi Predsjedništva BiH izbacivali bukvalno dejstvom šmrkova. O ovim dogaðajima znam da se nisu smjeli nikako dogoditi, napadanje i rušenje državne svojine, u svim državama se na jednak način tretira. Znam da dobar broj poštenih demonstranata osuðuje upotrebu sile i paljenje Arhiva Federacije BiH. O kvalifikaciji paljenja, uporeðivanju sa dogaðajima iz prošlosti,  još ne mogu donijeti konačan sud.  Duboko sam ubijeðen da piromani nisu djelovali spontano. Vidite li ove igre oko Bosne i Hercegovine. Ali, htio bih da poručim svima, da će Bosne i Hercegovine uvijek biti. Pet stotina godina smo bili pod otomanskom vlašću pa ipak smo sačuvali i teritoriju i naš bitak.

Ako je šteta u biti neprocjenjiva – što je sa odgovornosti? Što vi mislite o tvrdnjama nekih bh medija, koji su nesumljivo u sprezi sa politikom (štaviše i sami su kreatori politike koja je do ovoga dovela), da izgrednici nisu krivi već da je kriva korumpirana vlast. Ako masu, koja je pokazala sklonost nasilju, lišimo odgovornosti za „neprocjenjivu štetu“, nije li to ujedno poziv u još veću anarhiju i u još veću paljevinu?
Odgovornost vandala mora se utvrditi. Svaka država to čini. Vjerujem da će i Bosna i Hercegovina imati snage da učini istu stvar.

Podržavate li prosvjede, mislim na onaj dio graðanstva koji s pravom traži promjene? čini se da se javnost, upravo zbog nasilja, opasno polarizira što može poprimiti elemente nekog suptilnog mentalnog graðanskog rata sa tendencijom da preraste u nešto još gore. Kako stvari stoje, svi su ujedinjeni u potrebi da se BiH mijenja pa čak političke stranke ne demantiraju opravdanost graðanskog bunta.
Naravno, to je demokratsko pravo graðana. Nijedna vlast nije nesmjenjiva. Zato, dopuštam svim graðanima da mogu izražavati svoje svoje mišljenje. Ali, zloupotrebe treba suzbiti, ako neko doðe da ruši zgradu Predsjedništva BiH, da je spaljuje, onda represivni aparat treba upotrijebiti da se zaštite društevene vrijednosti. Jer, zgrada Predsjedništva BiH nije ni Radmanovićeva, ni Komšićeva ni Izetbegovićeva. Ona je vlasništvo svih naroda Bosne i Hercegovine. Tako isto i zgrade kantonalnih vlada, jer kad nasilje proðe,  institucije, pa ma ko u njima sjedio, moraju funkcionirati. Moramo težiti boljem, jer naš pravac treba da bude prosperitetna Bosna i Hercegovina. Ne mislim da postoji opasnost od nekog graðanskog rata, ljudi su samo uzmenireni i ljuti, zbog propusta vlasti da spriječi korupciju i nepotizam i druge nagativne tranzicione pojave. Ali, to se sve može postići bez uništavanja državne imovine i bez paljenja kolektivnog pamćenja ove države. Jer, kada vam izgore arhivski dokumenti kako ćemo braniti našu nezavisnost, našu slobodu, a ja vjerujem da 98% demonstranata bi sutra branilo Bosnu i Hercegovinu, isto onako odlučno kao i tokom posljednje agresije na nju.

Adamir Jerković roðen je u Zenici 1958. Završio je  Pravni fakultet u Sarajevu. Na mjestu direktora Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine nalazi se od 2007. Predsjednik je i Upravnog odbora Udruženja arhivskih i administrativnih radnika Federacije BiH. Radio je kao novinar, bio je dopisnik Radio Sarajeva iz Zenice, obavljao je dužnost glavnog urednika Radio Zenice i glavnog urednika Televizije Okruga Zenica, a dugi niz godina je urednik-komentator vanjsko-političke redakcije Televizije  Bosne i Hercegovine. Dobitnik je nekoliko novinarskih nagrada i priznanja, meðu kojima dva puta „Zlatnog pera“.

Bio je predsjednik Uprave Poštanske banke Bosne i Hercegovine.  Od 2003. do 2007.  savjetnik  je federalnog ministra rada i socijalne politike u Vladi Federacije BiH. Napisao je trilogiju „Alija izbliza“ (I-III), koja govori o danima provedenim sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem.


Filip Mursel Begović
Objavljeno: 9.2.2014.
http://www.behar.hr