KULA  ZMAJA OD BOSNE  U GRADAčCU BEZ KULINA BANA

Kako je to učinio proteklih godina u Sarajevu, Vranduku, Jajcu,Tešnju i Travniku,i ovog ljeta je Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine namjeravao u Gradačcu na Kuli Zmaja od Bosne obilježiti 29.avgust, rodni list Bosne i Hercegovine, jer je smatrao da je to mjesto reprezentativno i dostojno svakog poštovanja.Pokušali smo ali nismo uspjeli, jer je našu molbu da ovu svečanost organiziramo baš u Gradini, odbio koncesionar Bakir Ahmetašević, tražeći da Arhiv Federacije plati naknadu za korištenje objekta, jer kako je rekao „on živi od toga“. Razumijemo mi da čovjek mora voditi računa o svojim poslovnim interesima, ali opet pitamo se zar kao Bošnjak ne vidi malo dalje, zar je sve u novcu i zar se domoljubljetreba plaćati. Iako je objekat „koncesioniran“, vlasnik bi morao znati da on ipak pripada narodima Bosne i Hercegovine.Organiziranje izložbe u Gradačcu na kuli Zmaja od Bosne bilo bi itekako poželjno, jer seza Gradačac i Husein kapetana veže borba za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu od Otomanske imperije tridesetih godina XIX vijeka. Naša izložba u Gradčcu kojom bismo slavili jedinu domovinu povezala bi dva dogaðaja, podsjetili bismo se na 29. 8. 1189. godine, koji slovi kao nezvanični datum državnosti ove zemlje, ali bismo i pričali i o Gradačcu, tom autentičnom simbolu bosanske državnosti. I tako bismo poslali poruku svijetu, ponovo i uvijek, u skladu sa riječima slavnog Husein-kapetana, koji je na besjedu osmanskog beglebega kako nema ni Bosne ni Bošnjaka rekao: „Ima Bosne , beglerbeže, i Bošnjaka u njoj, bili su prije vas i, ako Bog da, biće i poslije vas.

Sedam vijekova prije, bosanski vladar Kulin ban dao je tog29. 8.1189. prvi pismeni dokaz, Povelju Kulina bana, o postojanju narodnog bosanskog jezika. Vlasnik objektamogao je, ako mu je do koristi, ipak izvući i dobitak, jer sigurno je da bi na posjećenoj izložbi bilo gostiju koji bi popili sok ili naručili nešto iz restoranske ponude, a mogao bi se i ponositi činjenicom da je u njegovom objektu obilježavan ovako značajan datum iz života njegove zemlje.Ovako smo se uvjerili u ono što već dobro znamo da dobar broj ljudi u ovoj zemlji mora još učiti šta je bit nezavisnosti i slobode, da to nije samo pjevanje i navijanje na utakmicama već stalno razvijanje svijesti kod naroda o slobodi i nezavisnosti. Bez slobode teško da bi mogao bilo ko i zamisliti koncesionarstvo koje čak ni parama koje bi imao, ne bi zadobio. Zato podsjećanje na Kulina bana mnogo je više od popijenog soka ili pojedenih ćevapa. Aako ćemo pošteno, Arhiv Federacije prema skromnim sredstvima koja ima na raspolaganju, nije dužan organizirati ovakve manifestacije, ali za razliku od vlasnika pomenutog objekta, mi znamo dobro da moramo biti stalno u srcu borbe za nezavisnu  Bosnu i Hercegovinu. Ni za dinar ni za marku,već za slobodu.