Trabzon, grad na sjeveroistoku Turske čije obale zapljuskuje Crno more ostao je šokiran novim podsjećanjem Arhiva Federacije BiH na genocid koji su izvršile srpske jedinice jula 1995. goodine nad stanovnicima Srebrenice. Više hiljada ljudi vidjelo je potresno svjedočenje o ratnim danima, a na otvaranju izložbe koja se odvija na ulici trgovačkog dijela u centru grada vidjeli su i dokumentarni film Arhiva Federacije BiH “Srebrenički inferno”.
Govoreći o zločinu, direktor Arhiva Federacije BiH Adamir Jerković je podsjetio na lakovjernost Bošnjaka koji su jedini u BiH ostali nenaoružani dok je zemlja tonula u bratoubilački ambis.
“Slijepo vjerujući u opstanak države kojoj nije bilo opstanka dočekali su klanicu a onda i genocid u Srebrenici u kojem je ubijenio za nekoliko dana blizu devet hiljada Bošnjaka.” On je zaključio da je svjetska birokratska mašinerija potpuno kapitulirala pred drskošću srpskih zločinaca koji su ispravno procijenili da svijet neće vojno djelovati, kao što i nije.
Jerković je rekao da je ipak glavni protagonist zločina Ratko Mladić uhapšen.
“Iako znamo da je cijeli srpski sistem kriv za zločin u Bosni i Hercegovini i Srebrenici, moramo se zadovoljiti da su odgovorni tek pojedinci iz tog establišmenta. Ali ništa manje nije odgovorna ni meðunarodna zajednica koja je dopustila genocid u zaštićenoj zoni UN“- rekao je Jerković.
Otvajući izložnu u Trabzonu gradonačelnik ovog grada Orhan Fevzi Gümrükçüoğlu je kazao da su 8372 Bošnjaka morali umrijeti samo zbog toga što su bili muslimani podsjetivši da danas muslimani umiru širom svijeta optuženi kao teroristi. Naveo je zločine protiv muslimana u Siriji, ali i Mijanmaru. Ali, dok god bude Turske, Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u njoj, bit će naša briga, rekao je gradonačelnik koji je zahvalio Arhivu Federacije BiH što su došli čak u Trabzon svjedočiti istinu o bosanskom ratu i ubjanju nenaoružanih Bošnjaka u Srebrenici.
(Trabzon,27.7.2012)
TRABZON ISKAZAO BRATSKU DUŽNOST
Na kraju sedmodnevne izložbe koju je Arhiv Federacije BiH organizovao u Trabzonu, gradonačelnik Orhan Fevzi Gümrükçüoğlu primio je direktora Adamira Jerkovića. On je rekao da je izložbu vidjelo više hiljada ljudi dodavši da je grad Trabzon želio da svjedoči o stradanju Bošnjaka Srebrenice i Bosne i Hercegovine i da je to bila njihova bratska dužnost.
Gümrükçüoğlu je istakao da je turski narod snažno saosjećao sa Bosancima i Hercegovcima tokom ratnih dešavanja kao i da će turska država stajati čvrsto na strani slobode, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Podržao je inicijativu direktora Adamira Jerkovića o unapreðenju veza Sarajeva i Trabzona rekavši da je ovaj grad spreman da priredi Dane Trabzona u Sarajevu.
(Trabzon,01.8.2012.)
Gradonačelnik Orhan Fevzi sa direktorom Arhiva Federacije BiH Adamirom Jerkovićem
Dolazak gradonačelnika Orhana Fevzija i direktora Arhiva Federacije
Adamira Jerkovića koji su bili pozdravljeni od okupljenog naroda
Gradonačelnik Orhan Fevzi rekao je direktoru Jerkoviću da će Turska uvijek stajati na strrani bh integriteta
(Split,10.7.2012.) U hrvatskom gradu Splitu 17 godina od genocida u Srebrenici postavljena je izložba Arhiva Federacije „Srebrenički inferno“ u Evropskom domu. U jugoističnoj kuli Dioklecijalnove palače. Izložba je posvećena genocidu koji su nad skoro devet hiljada Bošnjaka jula 1995. učinili pripadnici srpske vojske pod rukovodstvom zloglasnog generala Ratka Mladića, koji je uhvaćen i sudi mu se pred Meðunarodnim sudom za ratne zločine.
Izložbu koju su otvorili Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH i dogradonečlnik Splita Jure Šundov koji je rekao da graðanima Splita „želimo pokazati bezočnost koji je srpski režim pokazao prema Muslimanima. Ubijeni su samo zato što su bili Muslimani, a čovjek koji je odgovoran za taj ratni zločin Ratko Mladić je uhićen".
„Srebrenica je vrh spirale zla koja je započela implementacijom velikosrpskog projekta čiji su korijeni stari stoljeće i po, istakao je Jerković koji je bio Predsjednikov savjetnik i dodao da je lider Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović izvjestiocu UN Davidu Harlandu četiri godine nakon rata na pitanje da li su vlasti R BiH bile svjesne uključenosti SRJ, odgovorio pozitivno.
Izložba o Srebrenici, koja sadrži 22 eksponata, izazvala je pažnju javnosti i hrvatskih medija.
Ovo je sedma velika meðunarodna izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine o genocidu u Srebrenici.
O zločinu nad Bošnjacima večeras će se govoriti na Tribini koju organizuje Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Split pod nazivom „Genocid u Srebrenici“. Na tribini posvećenoj ovom dogaðaju govorili su prof. dr. Mirjana Nazor, novinar Predrag Lucić, zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u hrvatskom Saboru Nedžad Hodžić i Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH koji je nekada bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića.
Otvaranje izložbe. Govori direktor Arhiva Federacije
čestitke za govor prima dogradonačelnik Splita Jure Šundov od arhiviste Hadžije Hadžiabdića
Za televiziju je govorio Adamir Jerković
U Splitu su Arhiv Federacije predstavljali Adamir Jerković, Hadžija Hadžiabdić i Samir Bajramović. Priprema izložbe
Najava izložbe Arhiva Federacije u Splitu,Slobodna Dalmacija,09.7.2012.
Najava izložbe Arhiva Federacije u Splitu,Slobodna Dalmacija,11.7.2012.
Tribina posvećena žrtvama Srebrenice
Split, 10. 7. 2012.
Izlaganje
Adamira Jerković, direktora Arhiva Federacije BiH
Na tribini koja je održana nakon svečanog otvaranje izložbe uz prof. dr.Mirjanu Nazor, reditelja Predraga Lucića i saborskog zastupnika Nedžada Hodžića, govorio je i direktor Arhiva Federacije Adamir Jerković.
Sedamanest godina se navršilo ovih dana od srebreničke tragedije. Sve vrijeme govorimo svijetu o tom strašnom zločinu i genocidu koji se dogodio u Evropi na kraju 20. vijeka. Jednog strašnog stoljeća u kojem je prolivena krv nedužnih ljudi koji su bili krivi samo zato što su bili Muslimani.
U svega nekoliko dana u julu 1995. godine u Srebrenici je na divljački način ubijeno skoro devet hiljada Bošnjaka. Zločin planetarnih razmjera koji moramo, nažalost, da dokazujemo i danas, iako je svakom na ovoj planeti potpuno jasno šta se dogodilo, ko je kriv i zašto je kriv.
U aprilu 1995. Ujedinjeni narodi su proglasili Srebrenicu „sigurnosnim područjem“ nakon što su se kolone izbjeglica počele slivati prema ovom istočnobosanskom gradu. četrdeset hiljada Bošnjaka pronašlo je tu utočište. čuvao ih je mali nizozemski garnizon a cijelu enklavu su ubrzo opkolili i zaposjeli bosanski Srbi. Taj nehumani i neljudski čin ostavio je najveću mrlju u povijesti UN-a. Kako će se poslije saznati Srbi su ubili hiljade nevinih ljudi.
No, ipak, najstrašnije u svemu jeste da se sve dogodilo pred licem svijeta, koji je gledao direktan prijenos zločina iz svojih udobnih domova a ništa nije učinio da zaustavi poplavu krvi. I zbog toga kolika god bila odgovornost zločinaca koji su masakrirali nedužno stanovništvo Srebrenice tolika je i odgovornost meðunarodne zajednice, Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, svih velikih sila. Niko tu nije ostao nedužan.
Kao savjetnik predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine, često sam razgovarao sa Alijom Izetbegovićem o zločinu srpskih snaga u Srebrenici ljeta 1995. i sramnoj izdaji meðunarodne zajednice.
Kao odgovoran čovjek, Alija Izetbegović je stalno preispitivao svoje mjesto i ulogu u tim dogaðajima. Nije bježao od suočavanja sa najtežim pitanjima, pa ni ovom najvećom bošnjačkom morom.
Kada je direktor za civilne poslove Ujedinjenih naroda David Harland zatražio razjašnjenje nekih detalja iz vremena srebreničke apokalipse, Alija Izetbegović je 16. jula 1999. skoro sa neskrivenim zadovoljstvom odlučio ispričati ono što je znao, te progovoriti o vlastitoj ulozi u tim dogaðajima s pozicije vrhovnog komandanta Armije R BiH. Ovo tim više što su ga neki direktno okrivljivali za golgotu bošnjačke enklave. Nekadašnji komandant Armije R BiH general Sefer Halilović optuživao je Izetbegovića za «izdaju i prodaju Srebrenice», te zamjenu Srebrenice za Vogošću. Dakle, Harlandova ponuda Aliji Izetbegoviću da u pisanoj formi odgovori na ova pitanja, za Predsjednika je predstavljala dobrodošao ventil za olakšavanje duše i skidanje golemog tereta, kojeg je s mukom nosio.
On je pedantno odgovorio na svako postavljeno pitanje i to njegovo svjedočenje svakako je važan prilog za historijsku nauku, koja će dati konačnu riječ o dogaðajima u Srebrenici, kada je pobijeno blizu 9 hiljada Bošnjaka u najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata.
O Srebrenici smo, inače, često razgovarali tih dana dok je Predsjednik pripremao odgovore.
Na sugestiju Alije Izetbegovića napisao sam tih dana tekst u sarajevskom „Osloboðenju“ o Srebrenici, u kojem sam se osvrnuo na diplomatske i druge korake koje smo preduzimali u vrijeme krize.
Želim vam reći da smo mi vjerovali da će proglašenjem Srebrenice i Žepe zaštićenim zonama Ujedinjenih naroda UNPROFOR početi da koristi svoja ovlašenja to jest da će zatražiti, zatreba li, zračnu podršku NATO saveza. Unprofor, koji se dotad pravdao da nema mandat upotrebe sile, sada je mogao tražiti njenu upotrebu jer je rezolucija Vijeća sigurnosti o zaštićenim zonama bila donesena pozivom na Poglavlje VII Povelje, a to je značilo da će biti provedena ako to bude potrebno i uz upotrebu sile. Dakle, bosanska strana je vjerovala da će u slučaju masivnijeg napada srpskih jedinica na Srebrenicu i Žepu, doći do zračnog odgovora NATO-a. Takva odluka je u NATO-u bila i donijeta tih julskih dana 1995., pa je povučena, pa opet donijeta da bi napokon definitivno bila povučena.
Sjećam se 20. januara 1999. kada je u posjetu Izetbegoviću došao general Rupert Smith, koji je u vrijeme Srebrenice bio komandant Unprofora. Predsjednik ga je smatrao časnim vojnikom za razliku od francuskog generala Janviera. Izetbegović ga je podsjetio na dane i rekao mu kako je sa nestrpljenjem očekivao vijesti o početku bombardovanja koje mu je telefonskim pozivom kasno naveče 9. jula baš odavde, iz Splita, najavio Smith. Odluka o angažiranju zračnih snaga NATO-a nikada nije uslijedila. Izetbegović mu je rekao:
„Mi smo znali da se Vi zalažete za akciju, ali smo se pobojavali da će neko iznad Vas povući nareðenje. To se i dogodilo. Uzalud smo čekali, avioni se nisu pojavili.“
Svjetska birokratska mašinerija potpuno je kapitulirala pred drskošću srpskih zločinaca koji su ispravno procijenili da svijet neće vojno djelovati. Najveću odgovornost za ovaj zločin snose Jasushi Akashi i general Janvier.
Na pitanje da li su vlasti R BiH očekivale napad Srba i da li su očekivali pad Srebrenice odnosno maskre nad muškarcima, Izetbegović je odgovorio Davidu Harlandu:
„Mogu vam samo reći svoj lični stav: nisam očekivao napad na Srebrenicu sa ciljem okupacije grada. Nisam takoðer očekivao da će se Srbi nakon svega, odlučiti na pokolj. Vjerovao sam da meðunarodna zajednica ovaj put ne bi tolerirala takvo što.“ Svijet je, meðutim. ipak tolerirao ovakav zločin, a kasnija izjava Kofi Annana u Sarajevu 11. oktobra 1999. „da niko više od nas samih ne žali zbog oklijevanja meðunarodne zajednice“ nije mogla vratiti 8372 ubijena Bošnjaka.
Nekoliko godina kasnije, Meðunarodni sud pravde u Hagu presudio je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Trijumfovala je meðutim nepravda. Oni koji su bili pozvani i nadležni da presude po pravdi oglušili su se o zahtjev žrtve - Bosne i Herecegovine, koja je tražila sankcioniranje državnog terorizma Srbije i Crne Gore. Možemo govoriti o civilizacijskom posrnuću, slomu morala i potpunom kolapsu pravde. Ovom sramnom presudom afirmiran je i podstaknut najcrnji državni terorizam protiv malih naroda i sugerirano je da će biti nagraðena državna otimačina, ponižavanje žrtava, poginulih i osakaćenih. Svijet je, istina, rekao da je u Srebrenici učinjen genocid i to je jedino navedeno mjesto u Bosni i Hercegovini u kojem je mračna rezultanta zločina tako nazvana. Mi u Bosni i Hercegovini znamo da je na mnogim prostorima učinjen genocid i mi ćemo o tome pričati dok bude svijeta i vijeka sve dok postoji i jedan živi Bošnjak. Istina, ne možemo reći da nema istraga, zločinci pojedinačno dobivaju ono što su zaslužili, ali generalno plan etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini je uspio. Zločinci su pretrpjeli koleteralnu štetu, nalaze se po zatvorima, izdržavaju vremenske kazne, ali u očima svog naroda oni su „heroji“ koji su se žrtvovali za jedan viši cilj a to su etnički očišćeni prostor u Bosni i Hercegovini, pa danas imate situaciju da je cijela istočna Bosna, koja je do jučer bila naseljena Bošnjacima, ostala bez tog konstitutivnog naroda.
Bojim se da je nakon presude Meðunarodnog suda pravde dato na neki način zeleno svjetlo svim budućim agresorima da slabijim tumače ovaj pojam po vlastitoj makijavelističkoj logici, koja podrazumijeva osvajanje tuðih teritorija, mijenjanje granica, zatiranje malih naroda, uništavanje kulturnog i svakog drugog nasljeða.
Vi vidite da smo mi u Bosni i Hercegovini ponovno izloženi napadima istih neprijatelja, koji sada drugim metodama pokušavaju uraditi ono što u im prošlosti nije pošlo za rukom .
Nakon gubitka Kosova, imperijalni apetit Beograda prema Bosni i Hercegovini snažniji je no ikada. Oni žele da se namire za izgubljene teritorije. Budite sigurni da to nikada neće proći. Ako smo mogli preživjeti Otomansku imperiju, u kojoj smo tretirani kao jedinstvena cjelina u golemom carstvu ili ostati „Corpus separatum“ u Austro-ugarskoj monarhiji, zar nemamo pravo biti nezavisna država.
Oni danas tumače da je Bosna i Hercegovina prosti zbir Federacije i Republike Srpske zanemarujući pri tom činjenicu da je Republika Srpska nastala na krvi, teroru i genocidu i da je dejtonski sporazum, kako bi spriječio ratna krvarenja, jednostavno prihvatio ovu činjenicu da jednu državu podijeli na dva dijela ostavaljajući je, ipak, cijelom i suverenom. Mi znamo da u Republici Srpskoj čine sve da pokažu svijetu kako je Bosna i Hercegovina - država invalid, sakata i nemoćna da bilo šta uradi. Nama je poznato da se čeka povoljna prilika za secesionisitički čin, da navaljuju na meðunarodnu zajednicu da ode što prije iz Bosne i Hercegvine. Vi vidite šta se radi da jedan normalan plan „Sejdić-Finci“ koji je dobio meðunarodni legitimtet presudom u Strasburgu srozaju u blato trenirajući živce cijelog svijeta. Oni žele umoriti meðunarodnu zajednicu da digne ruke od Bosne i Hercegovine. To je ambijent za koji se zalažu. Mi u BiH znamo, hvala Bogu, da ima i snaga koje rade punim kapacitetom da sačuvaju državu, da je revitaliziraju, i to nas ohrabruje. Meðu njima je i jedan broj hrvatskih stranaka koje su posvećene ovom cilju.
Zato treba još jedanput ponoviti - napadnuti smo od istog neprijatelja, borili smo se protiv njega, ratovali smo za bolji i pravedniji sistem i suživot. O tome uostalom svjedoči otpor HOS-a u čijim postrojbama su se rame uz rame borili i zajedno ginuli Hrvati i Bošnjaci i koji je priznat sastavnim dijelom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Ali, moram da kažem da smo ponegdje u oslobodilačkom ratu dovoðeni u neočekivane situacije, da su vjekovni prijatelji Hrvati i Bošnjaci-muslimani uperivali oružje jedni na druge. Na sreću to nije dugo trajalo ali nam je nanijelo ogromnu štetu. Danas treba pošteno reći da je to bila naša zajednička najveća greška i nesreća iz koje moramo izvlačiti pouke. Historija nas je naučila da naši narodi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj mogu zajedno hoditi ali samo kao ravnopravni partneri i kao nezavisni meðunarodno priznati subjekti. Uostalom, svijetla povijest nas je poučila i da smo najbolje rezultate polučivali onda kada smo dobro suraðivali i kada nismo potpadali pod utjecaj nekih partikularnih interesa.
U Srebrenici i Vukovaru, kao i drugim bosanskim ili hrvatskim gradovima, srbo - četnici su digli ruku na čovječanstvo i ljudsko dostojanstvo. Ma koliko nam se činilo da je odmak vremena učinio svoje, ipak zamah te ruke osjećamo i danas. Posebno mi u Bosni i Hercegovini. Mora nas zabrinuti što sa najviših mjesta u Srbiji ponovo negiraju genocid u Srebrenici a Vukovar proglašava srpskim gradom. Sve ovo govori da situacija još nije normalna i da će mnogo Dunava proteći kroz Vukovar dok Srbi shvate da se granice ne mogu mijenjati silom i da im srebreničke majke i sestre ne mogu zaboraviti 8372 nevino ubijene djece.
Neprijateljima Bosne i Hercegovine bilo bi bolje da napokon shvate, da Bosna neće pasti ni tiho ni šutke, već bi moglo biti mnogo bolnih jauka, i naših i njihovih. Kada se ječi za svoje onda ništa nije teško, ali teže će biti onima koji žele priskrbiti tuðe. U tome sreće nema.
I dopustite da kažem kako mi se ponekad čini da sve ovo što se dogodilo u Srebrenici je samo ružan san, ali svaki put skandiranje „nož-žica-Srebenica“ na nekoj fudbalskoj utakmici ili manifestaciji podsjeti nas sve da fašizam još uvijek stanuje tu, da živi meðu nama, i da kod nekih još uvijek nisu umrli imperijalni snovi.
Sjećajući se žrtava srpskog fašizma, mi ponavljamo da ne možemo zaboraviti ali i to da želimo živjeti i graditi jedan novi ljepši i pravedniji svijet.
Ovom prilikom želim da se zahvalim gospodinu Ibrahimu Durakoviću i njegovim saradnicima iz Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Splita. Svi su oni učinili zajednički napor vrijedan svake pažnje i našeg divljenja da bismo se mogli podsjetiti na srebreničke žrtve iz jula 1995. godine.
Split o Srebrenici
Prošlo je 17 godina od zločina u Srebrenici kada je ubijeno više od osam tisuća Bošnjaka i to isključivo radi različitog podrijetla. Prošlog je tjedna u tamošnjem memorijalnom centru u Potočarima više od 40 tisuća ljudi odalo počast žrtvama, a meðu njima i premijer Milanović koji se pridružio bosanskoherceghovačkim dužnosnicima i predstavnicima meðunarodne zajednice.
Predsjednik Republike Ivo Josipović ovog je tjedna primio izaslanstvo 30-ak djece iz Srebrenice koja u Hrvatskoj borave peti puta zaredom u okviru projekta Srebrenica u Rijeci, u pastoralnom centru Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije u Driveniku.
Predsjednik Josipović istaknuo je da ta sjajna akcija koja se provodi već petu godinu potvrðuje humanost i težnju svih da budemo prijatelji bez obzira na razlike, kao i želju da regija trajno živi u miru i suradnji.
Drago mi je da ste dobili priliku doći u Hrvatsku, vidjeti naše more, upoznati nove ljude, družiti se sa svojim vršnjacima, ali i odraslima koji nose odgovornost za naše zemlje. Siguran sam da ćete u susretima koje ćete imati, čuti samo ono pozitivno i dobro koje se odnosi na mir ljubav, suradnju i bogatstvo koje nam pružaju različitosti i na želju da zauvijek živite sretno u miru, poručio je predsjednik Josipović djeci iz Srebrenice.
Na genocid u Srebrenici svake godine podsjećaju i naši Bošnjaci i to različitim akcijama; od već tradicionalnog konvoja za Srebrenicu koji kreće iz Zagreba, preko izložbi i promocija. Ove godine u Splitu organizirana je tribina Da se nikad ne zaboravi.
http://www.hrt.hr/
SPLIT OSUDIO GENOCID U SREBRENICI: Postavljena izložba Arhiva Federacije BiH 'Srebrenički inferno'
Sinoć je u Splitu na 17. godišnjicu od srpskog masakra nad Bošnjacima Srebrenice u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine i drugih bošnjačkih organizacija održana tribina „Genocid u Srebrenici“
split osudio genocid u srebreniciO tragičnim zbivanjima u ovom gradu govorili su u nadahnutim obraćanjima prof. dr. Mirjana Nazor, novinar Predrag Lucić, Nedžad Hodžić, zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u hrvatskom Saboru i Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH.
„Prije sedamaest godina genocid u Srebrenici su učinile srpske jedinice ali postoji i odgovornost meðunarodne zajednice koja se pokazala nesposobnom zaustaviti srpski pokolj nad Bošnjacima“, rekao je Jerković, koji je obavljao dužnost savjetnika Alije Izetbegovića. U nastavku on je dodao:
„Srebrenica je vrh spirale zla koja je započela implementacijom velikosrpskog projekta čiji su korijeni stari stoljeće i po.“ Jerković je svjedočio da je predsjednik Alija Izetbegović izvjestiocu UN Davidu Harlandu četiri godine nakon rata na pitanje da li su vlasti R BiH bile svjesne uključenosti Savezne Republike Jugoslavije, odgovorio pozitivno.
Inače, grad Split je posredstvom bošnjačkih udruga ove godine dostojanstveno obilježio godišnjicu stradanja bošnjačkog stanovništva. Tako je u prostorijama Evropskog pokreta na splitskoj rivi postavljena izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine „Srebrenički inferno“, koja govori o genocidu što su ga nad skoro devet hiljada Bošnjaka jula 1995. učinili pripadnici srpske vojske pod rukovodstvom zloglasnog generala Ratka Mladića.
Izložba o Srebrenici sadrži 22 eksponata i izazvala je veliku pažnju javnosti i hrvatskih medija. Ovo je sedma velika meðunarodna izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine o genocidu u Srebrenici.
(DEPO PORTAL, BLIN/dg)
http://www.depo.ba/
U Splitu otvorena izložba Srebrenički inferno
Povodom obilježavanja 17. godišnjice genocida u Srebrenici, u Europskom domu u Splitu otvorena je izložba Srebrenički inferno. Izložbu kataloga fotografija, koja je bila otvorena do 17. srpnja, organiziralo je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Splita u suradnji s Arhivom Federacije Bosne i Hercegovine. Srebrenički inferno je priča o zločinu koji je započeo 1992. godine srpskom agresijom na Bosnu i Hercegovinu. U to vrijeme veći dio teritorija Bosne i Hercegovine je bio zauzet, dok su se enklave Srebrenice i Žepe našle u okruženju JNA i srpskih paravojnih snaga. Unatoč tomu što je to područje bilo proglašeno "zaštićenom zonom" izbjeglo je oko 40.000 stanovnika, a u sedam dana odvojeni su dječaci i muškarci od žena i male djece. Ubijeno je 8372 ljudi, a današnja izložba je priča o stradalnicima srebreničkog genocida.
Izložbu je otvorio dogradonačelnik grada Splita Jure Šundov koji je rekao kako su se Bosna i Hercegovina i Hrvatska borile za istu stvar. „Srebrenica je zadnja opomena civiliziranom svijetu. Ne Balkanu, ne Europi, nego svima na kugli zemaljskoj. Nitko nema pravo žrtve Vukovara, Škabrnje, Srebrenice i drugih stratišta, stavljati pod tepih, omalovažavati, zaboravljati. Svatko od nas tko živi i tko se osjeća čovjekom ima obavezu govoriti i opominjati da se to nikada više nigdje na svijetu ne ponovi. Svakog normalnog čovjeka na svijetu Srebrenica ujedinjuje u boli. Uvijek sam se pitao: što je bilo u glavama tih ljudi, otkud je došlo to zlo da su mogli učiniti to što su učinili, da su odvojili mušku djecu, djedove, očeve, braću i da su ih bezdušno masakrirali i strijeljali. Gdje su sve one povijesne opomene, svi oni Mauthauseno, Auschwitzi, Jasenovci i druga stratišta. Zašto nisu o tome mislili, što je okrenulo njih da su mogli učiniti takvo zlo“, kazao je zamjenik Šundov, ocijenivši kako se nije smjelo dogoditi to što se dogodilo.
„Obranom istine o Srebrenici branimo budućnost suvremenog i civiliziranog svijeta. Nema tih riječi kojima se može dati utjeha onima koji su izgubili svoje muževe, braću i sinove u Srebrenici. U tom smislu pozivam sve sudionike ove izložbe da sa dužnom pažnjom i pijetetom pogledaju fotografije, da pričamo onima koji ih nisu vidjeli i da ih educiramo da se ovako nešto nikada i nigdje u svijetu ne dogodi“ dodao je Šundov.
Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, ustvrdio je kako je velika odgovornost meðunarodne zajednice. Ona je donijela rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a proglasivši Srebrenicu i Žepu zaštićenim zonama. Tada su imali vojna sredstva prema povelji UN- a, poglavlje 7., koja su mogli upotrijebiti i vojno intervenirati na srpski napad, a umjesto toga su dopustili zločin, rekao je. Izložba o Srebrenici sadrži 22 eksponata i izazvala je veliku pozornost javnosti i hrvatskih medija. Ovo je sedma velika meðunarodna izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine o genocidu u Srebrenici.
Nives Matijević http://www.hrvatski-fokus.hr
Izložba fotografija „Srebrenički inferno“ otvorena u Europskom domu
Zamjenik splitskog gradonačelnika Jure Šundov večeras je u Europskom domu otvorio izložbu fotografija „Srebrenički inferno“, koja je postavljena u povodu 17. godišnjice zločina na području Srebrenice, kada su pripadnici ...
2012_07_10_Kula.jpg ... Vojske Republike Srpske, zajedno sa srpskim paravojnim formacijama ubili više od 8500 Bošnjaka. Riječ je o najvećem zločinu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, izvršenom 1995. godine, kojeg je sud u Haagu okvalificirao genocidom.
„Srebrenica je zadnja opomena civiliziranom svijetu. Ne Balkanu, ne Europi, nego svima na kugli zemaljskoj. Nitko nema pravo žrtve Vukovara, Škabrnje, Srebrenice i drugih stratišta, stavljati pod tepih, omalovažavati, zaboravljati. Svatko od nas tko živi i tko se osjeća čovjekom ima obavezu govoriti i opominjati da se to nikada više nigdje na svijetu ne ponovi. Svakog normalnog čovjeka na svijetu Srebrenica ujedinjuje u boli. Uvijek sam se pitao: što je bilo u glavama tih ljudi, otkud je došlo to zlo da su mogli učiniti to što su učinili, da su odvojili mušku djecu, djedove, očeve, braću i da su ih bezdušno masakrirali i strijeljali. Gdje su sve one povijesne opomene, svi oni Mauthausen, Auschwitzi, Jasenovci i druga stratišta. Zašto nisu o tome mislili, što je okrenulo njih da su mogli učiniti takvo zlo“, kazao je zamjenik Šundov, ocijenivši kako se nije smjelo dogoditi to što se dogodilo. „Obranom istine o Srebrenici branimo budućnost suvremenog i civiliziranog svijeta. Nema tih riječi kojima se može dati utjeha onima koji su izgubili svoje muževe, braću i sinove u Srebrenici. U tom smislu pozivam sve sudionike ove izložbe da sa dužnom pažnjom i pijetetom pogledaju fotografije, da pričamo onima koji ih nisu vidjeli i da ih educiramo da se ovako nešto nikada i nigdje u svijetu ne dogodi“ kazao je zamjenik Šundov.
Izložba se sastoji od 22 eksponata i dio je stalnog postava Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, a u Splitu je u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Splita izložena u sklopu manifestacije „Da se nikada ne zaboravi Srebrenica“. Izložba je organizirana uz podršku Grada Splita i suorganizaciju Vijeća Bošnjaka Splitsko dalmatinske županije, UBBDRH grada Splita i županije, KDB „Preporod“ Split, BNZH grada i županije te Islamske zajednice Split, a u suradnji s Arhivom FBIH.
Otvaranju izložbe su uz brojne graðane prisustvovali i Adamir Jerković, direktor Arhiva FBIH, saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine Nedžad Hodžić, prof. dr. Mirjana Nazor, novinar Predrag Lucić, koji su ujedno sudjelovali na okruglom stolu „Zločin u Srebrenici“, na temu pokajanja, oprosta i suživota na prostorima BiH, koji je održan nakon otvaranja izložbe.