ADAMIR JERKOVIć GOVORIO O DOKUMENTARNOJ FOTOGRAFIJI NA PRIMJERU ARHIVA FEDERACIJE
Povodom meðunarodnog dana arhiva u Osijeku je 11. juna 2012. godine otvoren je Meðunarodni okrugli sto „Dokumantarna fotografija u arhivima. Na ovom okruglom stolu su govorili predstravnici domaćina, kao i stranih arhiva iz Subotice (Srbija), Pečuja (Maðarska) i Arhiva Federacije Bosnei Hercegovine.
U radu okruglog stola učestvovao je direktor Arhiva a Federacije Bosne i Hercegovine koji je govorio o dokumentarnoj fotografiji na primjeru izložbe „Srebrenički inferno“.
„Na fotografijama iz Srebrenice bilježimo zbijegove, ratna stradanja, kasnije iskopavanja žrtava zločina , masovne grobnice“, rekao je Jerković i dodao da je „naša namjera bila da prikažemo i opišemo ne samo predjele, nepoznata i skrovita mjesta gdje se dogaðao ovaj stravični zločin nego da zabilježimo krik, užaš, patnju i bol“.
Jerković je podsjetio na riječi Kristina Rigolova da je „cilj ove fotografije da dokumentira odreðeni sadržaj, jer sam naziv „dokumentarna fotografija“ govori o fotografiji – dokumentu“ i zaključuje da to i jesu dokumenti o jednom vremenu i o ličnostima iz tog vremena.
„To je uistinu memorija jednog društva, nepogrešivo sjećanje, fotografija je postala u pravom smislu riječi nenadmašni svjedok jednog vremena, svjedok velike patnje i ogromne boli koji se može razotkriti dok posmatramo ljude koji u grču traže puteve spasa iz strašne apokalipse.“
Adamir Jerković je naveo riječi Davida Gillandersa da je „objektivnost nestabilna kategorija koju moramo prihvatiti sa rezervom kada je dokumentarna fotografija u pitanju jer je bilježi čovek, koji u svaku tu fotografiju doda i notu svoje subjektivnosti pa ne možemo biti sigurni da li je fotografija zaista stvarna ekspresija i svedočanstvo o dogaðaju koji se odigrao ili je ona samo subjektivni doživljaj fotografa o tome što je zabilježio svojim objektivom“.
Ali, zaključuje Jerković, u ovom slučaju smo potpuno sigurni u to „da je srebrenička fotografija zaista stvarna ekspresija, memorija jednog vremena i izrazito svjedočanstvo o dogaðaju koji se odigrao u ljeto kataklizmičke 1995. godine“.
