U Brusa berzistanu u Sarajevu otvorena je danas izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine “Berlinski kongres 1878. i Bosna i Hercegovina”. Na 12 pano predstavljeno je stanje pred ovaj događaj, zatim tok njegovog  održavanja i posljedice koje je izazvao. Nakon 415 godina osmanske vladavine, odlukom Berlinskog kongresa Bosna i Hercegovina je predate na upravu Austro-Ugarskoj čime je okončana tzv. velika istočna kriza.  U avgustu 1878. trupe crno-žute monarhije zaposjele su Sarajevo pri čemu je okupatorska vojska generala Josipa Filipovića iskazale veliku brutalnost. Narodni odbor, zapravo privremena vlada, pokušavala je očajnički da se odpure okupaciji i da na temeljima Osmanskog carstva izgradi svoju nezavisnu državu. Ona, nažalost, nije imala nikakve šanse da preživi nova prekrajanja granica što su uslijedila odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine. Za većinske Bošnjake / muslimane odluke Berlinskog kongresa bile su veoma teške, bolne i šokantne, jer su se nakon više od četiri vijeka oslanjanja na šerijat i kulturno naslijeđe Istoka, morali suočiti sa novom, zapadnom kršćanskom civilizacijom. Pri tome je izgubljen Sandžak, koji je neraskidivo vezan za bosansku državu.

Nakon Prvog svjetskog rata raspast će se velike višenacionalne države, tvorevine i carstva, a pojam “nacionalnog” poslije toga ući će na velika vrata u evropske i svjetske tokove.

Perspektive današnje Bosne i Hercegovine

 Govoreći o perspektivama današnje Bosne i Hercegovine, prof. dr. Adamir Jerković je kazao otvarajući izložbu da će novih konferencija, zvale se one “Dayton 2” ili drugačije, biti u budućnosti. Istina, podsjetio je, svi akteri bosanske priče nemaju iste poglede prema ovoj ideji. Od novog kongresa strepi vlast u Republici Srpskoj, koja je danas za opstanak i učvršćivanje “izvornog” Daytona, dakle za opstanak luđačke košulje u koju je opasana Bosna i Hercegovina. Prof. dr. Adamir Jerković ispričao je zatim svoja iskustva iz vremena kada je bio savjetnik predsjednika BiH r. Alije Izetbegovića. Prisjetio se posjete francuskog predsjednika Žaka Širaka (Jacques Chirac)  7. aprila 1998. kada je srpski član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik rekao gostu “da ima nekih koji traže reviziju Daytona”. Nije izgovorio ime čovjeka, ali su svi znali na koga je mislio. Rane postdejtonske odnose, naravno, po Jerkovićevom mišljenju treba posmatrati kroz političke naočale tog vremena, kada je Milorad Dodik, tada u opoziciji, igrao sasvim drugu igru, u kojoj su popravke i dorade svakao bile poželjne i dobrodošle.

Kada danas razmišljam o Berlinskom kongresu, rekao je  ovom prilikom dr. Adamir Jerković, neizostavno mi zaokuplja pažnju susret predsjednika BiH Alije Izetbegovića i Paddy Ashdowna oktobra 2000 godine, kojem sam prisustvovao kao savjetnik bosanskohercegovačkog predsjednika. Ashdown je tada  rekao:

“Pitam se da li postoji mogućnost novog Berlinskog kongresa, svakako ne u kolonijalnom smislu. Balkan kao regija, Bosna i Hercegovina kao država. I da onda riješimo probleme koji jedni druge zaključavaju.”

Dvanaest godine nakon toga nekadašnji britanski ambasador u Beogradu Sir Ivor Roberts izašao je sa istom tezom o neophodnosti održavanja novog Berlinskog kongresa, bez obzira na činjenicu da će mnogima on biti neprijatan. Kriza je u Daytonu samo uspavana, jer je zaustavljen rat a nije vraćen mir i spokojstvo ljudima”, rekao je između ostalog direktor Arhiva Federacije BiH prof. dr. Adamir Jerković na otvaranju izložbe “Berlinski kongres 1878. i Bosna i Hercegovina” .

{gallery}aktuelno/BERLIN/,caption=1,gap_v=120, iptc=1{/gallery}